Things We Do In The Dark
“Things we do in the dark” je višemjesečni umjetnički istraživački projekt koji će rezultirati snimljenom prezentacijom nastalom u prijelazu iz sutona u noć.
Nastao je iz potrebe za suradnjom, integracijom i razmjenom rukopisa te istraživanjem i oplemenjivanjem područja vlastitog umjetničkog djelovanja. Djelo će biti građeno kroz spoj četiri autorskih rukopisa (Petra Pletikos, Ivana Vojnić Vratarić, Dina Ivas i Dimitrii Koskin) sačinjenih od izgrađenih likovnih, auditivnih i plesnih vokabulara, a uz pomoć dostupnih materijala. Autori će kroz proces stvarati prostor gradeći ga vizualnim i zvučnim elementima i poništavajući pred publikom služeći se osnovnim gradivnim elementima u vizualnoj percepciji prostora – odnosa svjetla/mraka, vidljivog/nevidljivog. Prostor, tj. područje djelovanja postaje neopipljiv, transcendentalan, metafizički i otvoren. Rad neizbježno i izravno stavlja kritiku na trenutnu situaciju uzrokovanu pandemijom koronavirusa te dislokacijom i međusobnim distancirajem te nemogućnošću djelovanja i prisustva u javnom prostoru kako interijeru tako i eksterijeru (javna okupljanja). Namjera je izvoditi ga unutar i izvan institucija namijenjenih ovakvom formatu (kazalište) s ciljem da se ukaže na i komentira javni prostor i marginalizirane lokalitete kako bi ih se stavilo unutar konteksta suvremene umjetnosti.
Te margine grada su zapostavljene u odnosu na centar a kao primjer navodimo baš slučaj odnosa građana-šetača i bivše vojne zone Vallelunge.
Nasumični šetači, pokoji ribič ili grupice s podignutim gepekom iz kojeg prodiru basevi- Potencijalna publika.
Zapušteni i ogoljeni interijeri u korelaciji s prirodom koja poput postapokaliptičkog aktera zaposjeda lokalitet.- Potencijalni izvedbeni prostor.
Publika preuzima čeone lampe uz pomoć kojih se može orijentirati u prostoru i iznova ga otkrivati. Oči se
prilagođavaju mraku. Prostor je otvoren ali nije prazan. U njemu je tijelo koje ga pokretom puni. Smijemo biti
sami a zajedno.
Nastao je iz potrebe za suradnjom, integracijom i razmjenom rukopisa te istraživanjem i oplemenjivanjem područja vlastitog umjetničkog djelovanja. Djelo će biti građeno kroz spoj četiri autorskih rukopisa (Petra Pletikos, Ivana Vojnić Vratarić, Dina Ivas i Dimitrii Koskin) sačinjenih od izgrađenih likovnih, auditivnih i plesnih vokabulara, a uz pomoć dostupnih materijala. Autori će kroz proces stvarati prostor gradeći ga vizualnim i zvučnim elementima i poništavajući pred publikom služeći se osnovnim gradivnim elementima u vizualnoj percepciji prostora – odnosa svjetla/mraka, vidljivog/nevidljivog. Prostor, tj. područje djelovanja postaje neopipljiv, transcendentalan, metafizički i otvoren. Rad neizbježno i izravno stavlja kritiku na trenutnu situaciju uzrokovanu pandemijom koronavirusa te dislokacijom i međusobnim distancirajem te nemogućnošću djelovanja i prisustva u javnom prostoru kako interijeru tako i eksterijeru (javna okupljanja). Namjera je izvoditi ga unutar i izvan institucija namijenjenih ovakvom formatu (kazalište) s ciljem da se ukaže na i komentira javni prostor i marginalizirane lokalitete kako bi ih se stavilo unutar konteksta suvremene umjetnosti.
Te margine grada su zapostavljene u odnosu na centar a kao primjer navodimo baš slučaj odnosa građana-šetača i bivše vojne zone Vallelunge.
Nasumični šetači, pokoji ribič ili grupice s podignutim gepekom iz kojeg prodiru basevi- Potencijalna publika.
Zapušteni i ogoljeni interijeri u korelaciji s prirodom koja poput postapokaliptičkog aktera zaposjeda lokalitet.- Potencijalni izvedbeni prostor.
Publika preuzima čeone lampe uz pomoć kojih se može orijentirati u prostoru i iznova ga otkrivati. Oči se
prilagođavaju mraku. Prostor je otvoren ali nije prazan. U njemu je tijelo koje ga pokretom puni. Smijemo biti
sami a zajedno.
Projekt je financiran od strane Upravnog odjela za kulturu i razvoj civilnog društva te Ministarstva kulture i medija u okviru potpore za programe digitalne prilagodbe i kreiranje novih kulturnih i edukativnih sadržaja.
Thanks for the sensible critique. Me & my neighbor were just preparing to do some research on this. We got a grab a book from our local library but I think I learned more from this post. I am very glad to see such fantastic info being shared freely out there.